Uloga posebnog skrbnika u postupcima sa djecom
Uloga posebnog skrbnika je zastupati volju i najbolji interes djeteta u cijelosti te svoju ulogu posebnog skrbnika obaviti kvalitetno, predano i u skladu s pozitivnim zakonskim propisima.
Posebnom skrbniku je u fokusu dijete, a ne želje i očekivanja roditelja ili drugih osoba, budući da je poseban skrbnik neovisan zastupnik djeteta, sukladno odredbama članka 2.,9. i 10. Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava te članka 240. Obiteljskog zakona(NN 103/15).
Pravni položaj djeteta i zastupanje propisuje čl. 414. Obiteljskog zakona.
„Dijete je stranka u svim postupcima u kojima se odlučuje o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta. Dijete u postupku zastupa poseban skrbnik imenovan za taj postupak sukladno čl. 240. Obz-a, osim ako je obiteljskim zakonom propisano da dijete zastupa zakonski zastupnik ili centar za socijalnu skrb. Roditelji djeteta nisu ovlašteni uz posebnog skrbnika poduzimati radnje u postupku u ime djeteta. „
Poseban skrbnik stupa u neposredni kontakt s djetetom, upoznaje ga s ulogom posebnog skrbnika, s predmetom sudskog postupka, njegovom pravu na izražavanje mišljenja, pojašnjava mu moguće posljedice uvažavanja iznesenog mišljenja, odnosno mogućeg krajnjeg ishoda postupka te razgovara po potrebi s oba roditelja, a sve u skladu s njegovom zakonskom dužnosti kao zastupnika djeteta, sukladno odredbi članka 240.stavka 2 Obiteljskog zakona( NN 103/15) i članka 10. Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava.
Relevantne informacije koje se djetetu moraju prezentirati nisu sve relevantne informacije, jer neke mogu biti štetne za dijete s obzirom na njegovu dob i zrelost. Informacije koje se daju djetetu (pismeno ili usmeno) moraju biti prilagođene prema formi i sadržaju djetetovoj dobi i razumijevanju.
Dijete mora moći izraziti svoje mišljenje bez pritiska, odnosno izabrati hoće li ga ili neće izraziti, neposredno ili posredno. Djetetom se pritom ne smije manipulirati (tako da ne izražava vlastito mišljenje, već mišljenje druge osobe), ne smije biti izloženo neprimjerenom utjecaju ili pritisku. Omogućiti djetetu izražavanje vlastitog mišljenja bez nazočnosti roditelja ili drugih osoba koje bi mogle biti u sukobu interesa s djetetom, ali i poštovati želju djeteta kad želi da uz njega bude osoba od povjerenja dok izražava svoje mišljenje.
Važno je da se dijete saslušava samo onoliko puta koliko je to nužno, osobito kad iskazuje po njega samog štetnim događajima.
Jedno od bitnih stavki je i osigurati odgovarajući prostor za razgovor s djetetom, da to bude negdje gdje se dijete osjeća sigurno.
U okvirima komunikacije sa sudom, poseban skrbnik mora djetetovo mišljenje uobličiti i iznijeti pred sudom. U tom smislu, posebnog skrbnika kao zastupnika možemo smatrati vrlo važnom karikom i premosnicom između djeteta i suda. Zastupnik djeteta trebao bi imati posebne sklonosti i nagnuća za takav rad, a s obzirom na razvoj sustava prava djece i društvene svijesti o potrebi posebne (društvene) zaštite djece, posebna i dodatna pravna i nepravna znanja. Stoga je neupitno postupanje posebnog skrbnika ako u razgovoru s djetetom dobije informaciju koju je dužan proslijediti drugim institucijama radi zaštite, dobrobiti i interesa djeteta.
Poseban skrbnik je u punom smislu zastupnik djeteta te aktivno sudjeluje u postupku tako da pored dostavljanja utvrđenog mišljenja djeteta bilo pisano ili usmeno na zapisnik daje odgovor na tužbu ili prijedlog, očituje se o podnescima stranaka u postupku, predlaže izvođenje dokaza i sudjeluje u dokaznom postupku, ulaže žalbe, revizije, ustavne tužbe, podnosi tužbe ili prijedloge u ime djeteta, pokreće sudske postupke, upravne postupke, obavještava institucije radi zaštite i dobrobiti djeteta ali isto tako zahtjeva i očitovanja od institucija i ustanova o postupanju vezano za dijete.
Posebnom skrbniku je u fokusu dijete, a ne želje i očekivanja roditelja ili drugih osoba, budući da je poseban skrbnik neovisan zastupnik djeteta, sukladno odredbama članka 2.,9. i 10. Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava te članka 240. Obiteljskog zakona(NN 103/15).
Pravni položaj djeteta i zastupanje propisuje čl. 414. Obiteljskog zakona.
„Dijete je stranka u svim postupcima u kojima se odlučuje o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta. Dijete u postupku zastupa poseban skrbnik imenovan za taj postupak sukladno čl. 240. Obz-a, osim ako je obiteljskim zakonom propisano da dijete zastupa zakonski zastupnik ili centar za socijalnu skrb. Roditelji djeteta nisu ovlašteni uz posebnog skrbnika poduzimati radnje u postupku u ime djeteta. „
Poseban skrbnik stupa u neposredni kontakt s djetetom, upoznaje ga s ulogom posebnog skrbnika, s predmetom sudskog postupka, njegovom pravu na izražavanje mišljenja, pojašnjava mu moguće posljedice uvažavanja iznesenog mišljenja, odnosno mogućeg krajnjeg ishoda postupka te razgovara po potrebi s oba roditelja, a sve u skladu s njegovom zakonskom dužnosti kao zastupnika djeteta, sukladno odredbi članka 240.stavka 2 Obiteljskog zakona( NN 103/15) i članka 10. Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava.
Relevantne informacije koje se djetetu moraju prezentirati nisu sve relevantne informacije, jer neke mogu biti štetne za dijete s obzirom na njegovu dob i zrelost. Informacije koje se daju djetetu (pismeno ili usmeno) moraju biti prilagođene prema formi i sadržaju djetetovoj dobi i razumijevanju.
Dijete mora moći izraziti svoje mišljenje bez pritiska, odnosno izabrati hoće li ga ili neće izraziti, neposredno ili posredno. Djetetom se pritom ne smije manipulirati (tako da ne izražava vlastito mišljenje, već mišljenje druge osobe), ne smije biti izloženo neprimjerenom utjecaju ili pritisku. Omogućiti djetetu izražavanje vlastitog mišljenja bez nazočnosti roditelja ili drugih osoba koje bi mogle biti u sukobu interesa s djetetom, ali i poštovati želju djeteta kad želi da uz njega bude osoba od povjerenja dok izražava svoje mišljenje.
Važno je da se dijete saslušava samo onoliko puta koliko je to nužno, osobito kad iskazuje po njega samog štetnim događajima.
Jedno od bitnih stavki je i osigurati odgovarajući prostor za razgovor s djetetom, da to bude negdje gdje se dijete osjeća sigurno.
U okvirima komunikacije sa sudom, poseban skrbnik mora djetetovo mišljenje uobličiti i iznijeti pred sudom. U tom smislu, posebnog skrbnika kao zastupnika možemo smatrati vrlo važnom karikom i premosnicom između djeteta i suda. Zastupnik djeteta trebao bi imati posebne sklonosti i nagnuća za takav rad, a s obzirom na razvoj sustava prava djece i društvene svijesti o potrebi posebne (društvene) zaštite djece, posebna i dodatna pravna i nepravna znanja. Stoga je neupitno postupanje posebnog skrbnika ako u razgovoru s djetetom dobije informaciju koju je dužan proslijediti drugim institucijama radi zaštite, dobrobiti i interesa djeteta.
Poseban skrbnik je u punom smislu zastupnik djeteta te aktivno sudjeluje u postupku tako da pored dostavljanja utvrđenog mišljenja djeteta bilo pisano ili usmeno na zapisnik daje odgovor na tužbu ili prijedlog, očituje se o podnescima stranaka u postupku, predlaže izvođenje dokaza i sudjeluje u dokaznom postupku, ulaže žalbe, revizije, ustavne tužbe, podnosi tužbe ili prijedloge u ime djeteta, pokreće sudske postupke, upravne postupke, obavještava institucije radi zaštite i dobrobiti djeteta ali isto tako zahtjeva i očitovanja od institucija i ustanova o postupanju vezano za dijete.