Djelomično lišenje poslovne sposobnosti
Djelomično lišenje poslovne sposobnosti s aspekta ljudskih prava predstavlja ograničenje prava osobe da samostalno odlučuje o svojem životu, što je osnovno ljudsko pravo svake osobe. Stoga odluku o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti treba donijeti s krajnjim oprezom.
Zato je važno u nalazu vještaka posebno istaknuti kapacitet za donošenje odluka i navesti jesu li poduzete mjere za povećavanje kapaciteta za samostalni život i odlučivanje. Procijeniti način funkcioniranja osobe u svakodnevnom životu.
Kako bi vještak mogao donijeti valjani nalaz i odgovoriti na pitanje treba li osobu djelomično lišiti poslovne sposobnosti i u kojem opsegu, isti treba voditi računa i dati odgovore na slijedeća pitanja: Zbog čega se skrbništvo traži? Hoće li skrbništvo riješiti problem zbog kojeg se pokreće?
Sama dijagnoza psihičke bolesti, tijek psihičke bolesti nije razlog za lišenje poslovne sposobnosti. Vrlo je važno procijeniti da li je razlog zbog kojeg se pokreće skrbništvo za zaštitu osobe za koju se pokreće, a ne u interesu neke treće osobe, primjerice obitelji. Lišenje poslovne sposobnosti je pravni institut a ne skrb o osobi.
Iz nalaza i mišljenja vještaka mora biti razvidno zbog čega se pokreće skrbništvo i čime osoba ugrožava svoja prava i interese za pokretanje postupka, a važno je iznijeti i činjenice koje dokazuju ugrožavanje prava i interesa. Kroničan tijek bolesti i smanjen uvid u bolest nisu dovoljni razlozi da se pokreće skrbništvo.
Nalaz psihijatra vještaka bi trebao predstavljati integraciju svih informacija prikupljenih tijekom postupka lišenja poslovne sposobnosti koji daju sliku pacijentova stvarnog života, kako on živi sa svojom bolesti, što može ili ne može učiniti, koji su mu rizični faktori, može li živjeti samostalno da li i kako ugrožava svoje zdravlje, sigurnost, imovinu, koji stupanj podrške mu je potreban, prihvaća li podršku, način na koji donosi odluke i drugo.
Nalaz psihijatra vještaka također treba sadržavati preporuke što se može učiniti u smislu povećavanja autonomije ili podrške i zašto se nešto ne može učiniti. Iz nalaza treba jasno proizlaziti da je baš skrbništvo najbolje rješenje za probleme koje osoba ima u situaciji zbog koje se procjena donosi.
Nalaz vještaka treba uključivati kliničke činjenice koje jasno pokazuju povezanost između psihopatologije psihičke bolesti, socijalnog funkcioniranja i kognitivnog funkcioniranja specifično vezano za proces odlučivanja o svojem interesu i / ili protiv interesa drugih.
Dijagnoza bolesti i poteškoće u socijalnom funkcioniranju nisu dovoljan razlog da bi se nekoga lišilo poslovne sposobnosti, važno je procijeniti kapacitet za odlučivanje. Da bi se donijela dobra procjena kapaciteta za odlučivanje važno je procijeniti kognitivno funkcioniranje( putem kliničkog intervjua i primjenom specifičnih upitnika): način razmišljanja i procesuiranja informacija, način kako osoba donosi odluke i koliko je to povezano sa dijagnozom bolesti, a koliko je to odraz životnog stila, svjetonazora ili krivih odluka donesenih tijekom života.
